Nekada davno u jednoj sretnoj zemlji bila je neka gruba podjela na seljake i građane. Odlike seljaka su bile da su živjeli na selu, bavili se poljoprivredom, bili religiozni, uvjek su se nadmudrivali sa državom, bili dobri vojnici i partiote i slušali su narodnu muziku. Poštovali su komšije ali nisu dirali jedni druge, takođe, nisu se ženili i udavali između različitih religija i gajili su tradicije.

Odlike građana su bile, naravno život u gradu, pozorište, kino, večeri poezije, gradske kafane, starogradske pjesme, utakmice, uopšte kulturna zbivanja i lokalni gradski poslovi: opština/općina, gradski prevoz i svi ostali poslovi vezani za grad, banke, osiguravajuca drustva, itd. Ova grupa je uglavnom slušala zabavnu muziku, što bi bilo sve što nije narodna muzika.

Naravno, bilo je i nekih podgrupa u obe grupe ali naelno je izgledalo kao što je unaprijed izneseno. Poslije velike komunističke revolucije koja nije mogla opstati ako nije postojao radnički stalež i njihova prava sve se usredsredilo na povećanje radničke klase kao osnovne baze za komunizam i budući opstanak istog. E u tom trenutku se pojavljuje nova grupa koja je neka vrsta hibrida između građana i seljaka i koja je u krugovima intelektualaca nazvana: SELJAČINA.

Nije bilo ništa gore od toga nego da te neko nazove seljačinom, ma bolje da te udario šakom ili ti opsovao ali samo ne da si seljačina. A zašto, pa evo zašto.

Seljak je uvjek bio i ostao seljak, po zanimanju, lokaciji i nikad nije želio da bude nešto drugo niti je mogao biti nešto drugo. Građanin isto tako, ali SELJAČINA može sve.

Kako ga poznati: bijele čarape uz odijelo, razdrljena košulja, otvoren prozor i glasna muzika iz automobila, znoj ispod pazuha, umašćena košulja, naručivanje iste pjesme do iznemoglosti, glasnost u dijalozima, znatiželjni pogled na svaku razgoličenu "koku", lijepo začešljana kosa, isticanje mišića i novčanika..itd.

Ova nova grupa je zasigurno fenomen koji je uticao na zadnja zbivanja u do juče veseloj zemlji tako da pojava političkih lidera od kojih se normalnim seljacima i građanima kosa dizala na glavi nije slučajna pa ni trend u kojem su krenuli pojedini regioni a posebno gradovi. Kao i sve grupe i ova je u svom razvoju, neke promjene su se desile u samom srcu pokreta tako da se ponekad uspjevaju sakriti iza iznajmljenih odijela i auta, pokazati se na nekim kult mjestima i to sve traje dok negdje kroz prozor ne čuju prve tonove njihove muzike zvane "turbo folk" i dok ih alkohol ne uzme pod svoje.

Za sada brojnost ove populacije još uvjek raste, a analitičari predviđaju da će u budućnosti ova populacija izvršiti veliki uticaj na gradsku i seljačku raju i da će u uslovima loše ekonomije, neodređenih moralnih normi, trenda u muzici i ljepote obnaženog ženskog tijela, sve otići u PM i da više nećete biti ogorčeni što ste seljačina već ćete veselo skakutati ispod šatora dok vam se voljena zavlači u visoku travu sa komšijom, pijani i umorni od borbe sa jačim protivnikom, poslati sve one zapadne muzičare do vraga, a naše izvorne nazvati dosadnim. Neki analitičari misle da će to dovesti do novog sistema na Balkanu i da će cijela regija da se trese i igra kao nekad pod komunizmom, ali sad sa drugim vrijednostima i novim superstavovima najnaprednijeg perioda u istoriji ovih prostora.

Za mene je to već proslost, ja sam seljačina još od 1990-te i ponosan sam što sam to otkrio kad je bilo najteže i što sam dao sve od sebe da se konačno riješimo starih i dosadnih podjela i vrijednosti. Dole intelektualci, pjesnici, i ostala "droba", vrijeme je da se prava roba proba. Ožeži jarane pa nek puca gdje je tanje…

Prof. "Istina"