Ima jedna zemlja čiji su građani nenadajući se postali hajduci. Za one koji ne znaju ko su bili hajduci evo par riječi: ljudi izvan zakona, duboko u šumi, napadali kolone bogatih i pljačkali ih. Obični građani ih vole jer rade ono što bi i oni uradili ali da smiju.

Tako se nešto desilo ljudima koji su vjerovali da ako si dobar, pošten i nikom ne misliš zlo, sve će da ti se tako vrati i ti ćeš biti sretan i bezbjedan. Ali "ne laži vraže" dođoše vremena kad je takvo ponašanje postalo neozbiljno i dio nečeg starog što treba da se promjeni.

Tako se ta grupa ljudi našla u "neobranom grožđu" što bi rekli obični građani tj. U glibu do koljena što bi rekli dušebrižnici. Šta sad, kako se prilagoditi, da li se uopšte prilagođavati, šta ako je ovo samo privremeno, itd. Velike dileme, malo dobrih odgovora.

I tako nakon par godina tumaranja, nesanice, razgovora sa bogom, pametnih knjiga oni postaše HAJDUCI. Novi, moderni, u svojoj zemlji koja ih ostavi, napadajući bogate licemjere svim mogućim oružjem, najčešće istinom, diskusijama na internet stranicama, člancima u novinama, novim udruženjima, itd. Oni su izabrali najteži put: da se sačuva ljubav, da se vole drugovi, da se nove kuće grade a ne da se ruše mostovi. Ovi moderni HAJDUCI su možda slabi i cudni u ovim vremenima halapljivih materijalista ali su tu, čačkaju, smetaju i ne predaju se. Ponosni su što se nisu pustili ovim novim "krojačima zla" i kad odu "bogu na istinu" neće se bojati. Imaće dovoljno snage da stave jednu ruku na srce a drugom da pokažu "srednji" prst i kažu svim tim prodanim dušama, "f..y…….dobri stari Jugosloveni.."

Prof. "Istina"